Danas sam sigurno ostavila pedeset komentara! Najpre sam ujutru uz kafu iščitavala blogove na mojblog.co.yu pa kada sam izlistala sve komentarisane i sve tek napisane postove, skoknula sam na myblo, pa udri redom… Ne znam da li je do mog dobrog raspoloženja, ili do vaših zanimljivih tekstova, al provedoh pola dana ovde.Uskoro će biti deset meseci kako sam na blogu. Meni se čini da je deset godina.
Sećam se mog upada ovde.
Počeo je 11.decembar. Moj rodjendanski dan. Moji imaju tu tradiciju da me zovu i čestitaju u pola jedan posle ponoći, kada sam inače rodjena, i kada se završilo to slanje poruka i čestitanje rodjendana, zavalila sam se u fotelju i prelistavala decembarski "Svet kompjutera". A kad tamo “Kultura blogovanja” i adresa MojBlog servisa. Ajd da vidim šta je to.
Pootvaram nekoliko Blogbustera, nekoliko osveženih, neosveženih, pa All Blogs i negde oko jedan rešim da se registrujem. Nisam imala pojma šta bih pisala, o čemu, koliko često, nisam imala ideju da li mi je uopšte ovakvo mesto potrebno. Ime sam smislila u trenu jer volim ćoškove više od centralnih stolova (oni nisu dobri ni po feng shuiju), baš kao što volim lampe više od centralnog osvetljenja, više poruku od dugog telefonskog razgovora koji se u nekom momentu razvodni, više šibicu od upaljača mada može Zippo koji miriše na benzin i tako to, te sitnice koje ja volim a koje su negde po strani, tj u ćoškovima mog sveta. Prvo je bilo Moje Ćoše, ali u trenu kada sam upisivala ime, bilo mi je bezveze da u potpisu ispod tekstova stoji “objavio Moje ćoše”, pa sam uzela prvo žensko ime koje nije moje, a koje se da uklopiti. Pandora.
Taj blog ~ Pandorino ćoše, je početak moje blogerske avanture koja me živo zanima kako će se završiti, a mora da se završi jednom. Onda sam negde oko Nove godine otvorila blog astrologija, sa ciljem da što je moguće više ljudima približim šta astrologija jeste a šta nije. Posle je u februaru došlo Lice i naličje, web dnevnik (i ovo mi je ime samo došlo, nešto kao moja “light side” i “dark side”), te obzirom da sam na ćošetu bila pod nickom a ovde se već razgolitila poprilično, bilo mi je besmisleno da se šetam blogom kao Pandora, kad sam već uveliko pisala o sebi. I tako sam zaključala Pandoru. Pustila je iz ćoška.
Summa summarum, iza mene je do sada 114 postova, a sa ovim će biti 115. Za 109 dana koliko sam ovde, to mu dodje jedan post dnevno, čak i malo preko. Mogla bih da nakačim onu etiketu kao Flyer “Born to blog!”
Loša strana blogovanja je ta što ako ste po prirodi haotični i ne baš talentovani za dobru organizaciju (kao ja na primer), dešavaće se (kao što se meni u početku dešavalo) da vam blog postane neka vrsta zadovoljstva koje prečesto sebi priuštavate na uštrb recimo pranja sudova, spremanja ručka, odgovaranja na mailove koji su obavezni. Ovo nije obaveza, pa baš zato mami ovakve poput mene… Kad se samo setim perioda dok sam još bila dial up mučenik i uporno se trudila da i pored loše konekcije (31.2 kbps) najdem neki dobar skin za blog, uleći tako step by step Html, do tada špansko selo… To je jedna od dobrih strana.
Od onih vrhunskih dobrih momenata je što sam ponovo počela da pišem. Oduvek sam vodila dnevnike, pisala pesme, priče, čak su mi neke bile objavljivane u antologijama kratkih priča… Pisanje je za mene oduvek bilo najdelotvornija terapija. Kada vidim beo papir, bilo na ekranu ili na stolu, ne mogu da podnesem a da nešto ne nažvrljam, nacrtam, smisleno ili ne.
Tu su naravno i ljudi koje sam upoznala, al’ sad, ja tu imam neku teoriju da bi ih srela i ovako i onako. Verujem da je svaki susret predodredjen i ako treba nekog da sretneš srešćeš ga bilo na blogu, bilo u Maxi diskontu ili 26-ci. Tu mislim da nije presudno što smo bili svi na istom mestu u isto vreme. Al ko zna…
Ovaj blog je zapravo samo nastavak, ili drugo poluvreme prvog bloga 'liceinalicje.mojblog.co.yu' (koji je btw sada obrisan), a koji sam vodila od februara do jula 2006.