objavila sanja, 25. novembar 2007 12:23:00

Slika

Kakav dan! Sinatra mi pravi društvo uz jutarnju kafu. Njega poslužujem čistim viskijem.
Volim kada se probudim odmorna. Pogotovo posle napornog dana. Juče sam imala školu astrologije, koju držim od oktobra, i posle toga dečiji rođendan. Još jedna od prilika da se vidim sa mojim prijateljima koje sve ređe viđam, jer ne zna se ko je više zauzet od nas. No, proći će i to.

Preključe, odem na WebFest stranicu i zapanjim se videvši da je Astrologija – koju sam nominovala u kategoriji personalnih sajtova izbila na treće mesto. Nisam očekivala u konkurenciji koja broji 82 sajta, da se nadjem ni u prvih deset! Tek tada sam stavila onaj baner i poslala mailove na par adresa sa obaveštenjem o festivalu i mojoj nominaciji, i već dva dana astrologija je prva. Ali to je nebitno, koliko momenat kada mi je videvši svoj plasman palo na pamet da astrologija može da pobedi. Nakon toga je usledila dramska pauza i realnost koja kaže: sigurno ne!
 
Jer u ovom vremenu u kome je bauk biti astrolog, a sve to zbog predrasuda koje su s pravom stvorene zahvaljujući estradnim astrolozima i njima sličnim koji skaradno ruše ugled ovog drevnog znanja, astrologiji su apsolutno svuda vrata zatvorena. Bio bi potpuni skandal da se astrologija provuče kroz sve te medijske kuće i novine koje su medisjka podrška ovom festivalu, iako bi to meni zapravo bila najveća pobeda.

Nekada, pre samo tri-četiri veka, biti astrolog značilo je poštovanje. Njome su se bavili naučnici, književnici, umetnici. Bila je inspiracija mnogima, a obični puk, narod, držao se podalje od nje, jer je baviti se astrologijom podrazumevalo mnogo više od obične radoznalosti. Tada zapravo, u vreme osvita svih nauka, kada su astrologija i astronomija išle ruku pod ruku, najviše su se astrologijom bavili upravo astronomi, tajno je izučavajući. Kepler je tri dela posvetio njoj, Njutn ju je izučavao, Tiho Brahe i mnogi drugi. Ali danas, nije jednostavno baviti se nečim što je anatemisano. Najžalije mi je što ljudi ni ne znaju šta je astrologija. Veruju onome što vide. Ni ne razmišljaju dalje. I pripisuju joj karakter ovih paćenika koji se pjavljuju na TV-u. A dovoljno je da samo malo pročeprkaju po njenoj istoriji. Nije stvar u „verovanju u nju“, već u poštovanju jedne takve discipline koja opstaje uprkos vekovima, uprkos Staljinu koji je početkom XX veka na smrt osudio stotinjak ruskih astrologa, uprkos ovim komercijalnim facama što su izučivši osnovne osobine 12 znakova krenuli da rporiču sudbinu napaćenima koji se za njih poput davljenika hvataju. Zato nekada budem jako tužna. Al opet, kad zaronim u kosmogrome, beskraj njene dubine se pruža predamnom.

I znam, tačno znam, da će vekovi koji dolaze doneti mnogo revolucija na polju nauke, mnoge tačno definisane postulate će novi smeniti, naučnici će se mnogi uhvatiti za glavu jer razvojom tehnologije i novim otkrićima – pre svega na polju kvantne fizike, mnoga dosadašnja naučna ubeđenja biće opovrgnuta. A astrologija? Ona će i to preživeti, i zapravo možda tek u tom nekom budućem vremenu, kada neka nova otkrića začepe usta ljudskoj pameti koja veruje samo u ono što vidi, biti prihvaćena i verovatno uzdignuta na nivo nauke, jer sada je to nemoguće – pošto astrolog mnogo toga konstatuje ali ne objašnjava – jer nema dokaze. Ti dokazi čekaju u nekoj budućnosti da budu otkriveni – u šta ne sumnjam da će se kad tad desiti.
 
objavila sanja, 1. novembar 2007 14:58:00

Odem danas na svoj Y! Mail, koji već dugo ne koristim za privatne prepiske, kad tamo obaveštenje od Gmaila, gde mi šalju link da završim proceduru menjanja svog passworda. Opa! I toga ima? Nit sam šta tražila, nit mi je do menjanja passworda, jer mi je pass baš dobar, al' nekog zanima ko mi piše i kom pišem. Kako sam tada kao glavnu adresu navela ovu sa yahoo-a, obaveštenje je stiglo tamo, i videh ga tek sad... a datum pokušaja upada na mail je 13. oktobar.
I sad, ništa to nije toliko važno, jer uvek zaštitim nalog „tajnim pitanjem“ koje sama odaberem. Izbegnem njihova template pitanja, tipa, "ko ti je najveći heroj detinjstva" i sl, koje bi ipak uz malo sreće neko mogao da nabode.
Nego zanimljiva stvar je što sam na ovaj mail acc. u koji se neko trudio da udje, potpuno, ali potpuno zaboravila. Otvorila sam ga u avgustu 2005, i vidim da već na mailove od marta 2006. nisam odgovarala. Adresa je vrlo logicna da bi mogla da je bilo ko poveže samnom, "sanjaperic@gmail.com "al ja sam na nju ipak zaboravila. Da je bar ranije pokusao neko da udje pa da na toj adresi nastavim emailovanje, a ne da otvaram onu kilometarsku: sanjaperic.astrologer@gmail.com, što sam i uradila samo zato jer je „neko“ već zauzeo moje ime i prezime.
Kako god... nema ničeg tamo, samo spamovi i nekoliko poruka, a da ni jednog pošiljaoca ne mogu da se setim. Kao u nekom past past life-u. Vraćam film i kapiram da je to bilo vreme kada sam tek ulazila u cyber svet, i kada su forumi, (tek kasnije je došao blog) bili nevidjena inspiracija. A onda upadnete u blog community, pa chatovi, pa kontakt-liste koje se pružaju u nedogled... ne znam kada me je to prošlo, ali znam da me je prošlo odavno. Znam i da nije dugo trajalo to ushićenje zbog novih net poznanstava.
Već dugo chat koristim samo kao produženo sredstvo za ostajanje u kontaktu sa ljudima koje inače poznajem i sa kojima imam vrlo realistično poznanstvo. Što je najbitnije – kojima verujem.
Kako god... na ovom slučajem-iskopanom-accountu sam sve pobrisala, pa ću i njega da aktiviram. Ionako imam posebnu adresu za passworde i lozinke, posebnu za klijente, za astrologiju, za... ma, naći ću i ovoj svrhu.

 

 
objavila sanja, 18. oktobar 2006 14:57:00

Danima me mrzi da pregledam mailove, već ih samo pogledom skeniram šta je stiglo, od koga... i naravno, najviše se gomilaju razne fore za koje čekam da budem raspoložena pa da ih i otvorim.

Tako sam jutros otvorila tih 25 mailova... Bilo je tu svega... od dosadnih «ti si moj prijatelj» chain lettera, ali i onih za dizanje optimizma, jedna od mantri koja mi se dopala:

«Istina je da ne znamo šta imamo dok to ne izgubimo, ali je istina i da ne znamo šta nam nedostaje dok to ne nadjemo...»

 Pa onda gomila raznih peticija, zanimljiva je za bojkot Beogradskog maratona koji se održava za koji dan. Peticija je pokrenuta zvog diskriminacije polova, jer muškarac koji pobedi kao nagradu dobija 8000 a žena 6000 eura. Nisu me zaobišle uvrnute fotografije koje čuvam u folderu «srbovanje», wc papir zaključan katancem, retrovizor na prozoru i kutija na sred ulice sa natpisom «pazi govno!»... stvarno živimo u ludoj zemlji. JPG gluposti, kao npr kako plavuša prekriva greškom instaliran wallpaper... čak sam dobila mp3 «U svetu caruje drugarstvo» by Branko kockica, desetak wmv fajlova, ne znam da li ste videli onaj basket gde tip jednom rukom s ledja daje koš koji mu je iza ledja?

E a onda...

...nekoliko mailova melem za ženske oči, muškarci vaki-naki, al posebno privlačan mail sa spiskom nekoliko najbogatijih ljudi na svetu pri tom NEOŽENJENIH...
pa lista ide redom, a moj favorit je definitivno i od svih njih po mom ukusu, najprivlačniji muškarac Stefan Quandt 40 godina, 6.6. milijardi dolara, 82. na listi najbogatijih na svetu, Nemac, suvlasnik BMW-a. 
 
objavila sanja, 6. oktobar 2006 13:36:00

Veš mi se suši već drugi dan… Taman kada je bio skoro suv, padala je kiša. Peškiri made in Egypt, debeli i smoothani navukli još tri kila vlage… Ne bi mi smetala ta činjenica da red na štipaljke i žicu ne čekaju texas, par omiljenih mi majica i pantalona za ovo “nešto između” vreme, kada mogu iz sandala u čizme, ali mi je noćna mora “šta gore?” Prognoza iz jutarnje Politike kaže da će veš danas da mi se osuši, al sutra neće nikako kao ni u nedelju, al nedeljom kazale babe “ne pere se, ne radi se, ne krpi se, ne saranjuje…”

Inače, to sušenje veša je problem globalnih razmera. Zato su se vedri Italijani dosetili i napravili formulu u saradnji za weather.com kojom se dobija INDEKS SUŠENJA VEŠA.

Čak ne morate da visite na njihovom sajtu čekajući na update, ako se pretplatite dobićete sms koji je period u toku dana najbolji za sušenje, uz neretko duhovite komentare koji idu pri tom, tipa “danas bi mogli i trosed da okačite”… Servisom su za sada pokriveni veći italijanski gradovi (Milano, Rim, Napulj, Firenca, Venecija, Torino i Kapri), i neki gradovi u svetu: Pariz, Berlin, Madrid, Moskva, Njujork i Tokio.

Kako to izgleda, pogledajte na njihovom sajtu:

www.stendibiancheria.net/?&lang=en/


Pariz i Beograd danas imaju slične weather conditions, a Italijani poručuju:

Laundry Index

The cloth's index is 126 - hey that's great, don't waist time to hang, go and have a holliday! Great to hang!

When

Today it would be better to hang clothes beetwen 07:57 and 19:20 because these are sunrise and sunset for today , however as there is a little wind, you could also hang clothes now.

 
 
objavila sanja, 30. septembar 2006 23:45:00

Danas sam sigurno ostavila pedeset komentara! Najpre sam ujutru uz kafu iščitavala blogove na mojblog.co.yu pa kada sam izlistala sve komentarisane i sve tek napisane postove, skoknula sam na myblo, pa udri redom… Ne znam da li je do mog dobrog raspoloženja, ili do vaših zanimljivih tekstova, al provedoh pola dana ovde.

Uskoro će biti deset meseci kako sam na blogu. Meni se čini da je deset godina.

Sećam se mog upada ovde.

Počeo je 11.decembar. Moj rodjendanski dan. Moji imaju tu tradiciju da me zovu i čestitaju u pola jedan posle ponoći, kada sam inače rodjena, i kada se završilo to slanje poruka i čestitanje rodjendana, zavalila sam se u fotelju i prelistavala decembarski "Svet kompjutera". A kad tamo “Kultura blogovanja” i adresa MojBlog servisa. Ajd da vidim šta je to.

Pootvaram nekoliko Blogbustera, nekoliko osveženih, neosveženih, pa All Blogs i negde oko jedan rešim da se registrujem. Nisam imala pojma šta bih pisala, o čemu, koliko često, nisam imala ideju da li mi je uopšte ovakvo mesto potrebno. Ime sam smislila u trenu jer volim ćoškove više od centralnih stolova (oni nisu dobri ni po feng shuiju), baš kao što volim lampe više od centralnog osvetljenja, više poruku od dugog telefonskog razgovora koji se u nekom momentu razvodni, više šibicu od upaljača mada može Zippo koji miriše na benzin i tako to, te sitnice koje ja volim a koje su negde po strani, tj u ćoškovima mog sveta. Prvo je bilo Moje Ćoše, ali u trenu kada sam upisivala ime, bilo mi je bezveze da u potpisu ispod tekstova stoji “objavio Moje ćoše”, pa sam uzela prvo žensko ime koje nije moje, a koje se da uklopiti. Pandora.

Taj blog ~ Pandorino ćoše, je početak moje blogerske avanture koja me živo zanima kako će se završiti, a mora da se završi jednom. Onda sam negde oko Nove godine otvorila blog astrologija, sa ciljem da što je moguće više ljudima približim šta astrologija jeste a šta nije. Posle je u februaru došlo Lice i naličje, web dnevnik (i ovo mi je ime samo došlo, nešto kao moja “light side” i “dark side”), te obzirom da sam na ćošetu bila pod nickom a ovde se već razgolitila poprilično, bilo mi je besmisleno da se šetam blogom kao Pandora, kad sam već uveliko pisala o sebi. I tako sam zaključala Pandoru. Pustila je iz ćoška.

Summa summarum, iza mene je do sada 114 postova, a sa ovim će biti 115. Za 109 dana koliko sam ovde, to mu dodje jedan post dnevno, čak i malo preko. Mogla bih da nakačim onu etiketu kao Flyer “Born to blog!”

Loša strana blogovanja je ta što ako ste po prirodi haotični i ne baš talentovani za dobru organizaciju (kao ja na primer), dešavaće se (kao što se meni u početku dešavalo) da vam blog postane neka vrsta zadovoljstva koje prečesto sebi priuštavate na uštrb recimo pranja sudova, spremanja ručka, odgovaranja na mailove koji su obavezni. Ovo nije obaveza, pa baš zato mami ovakve poput mene… Kad se samo setim perioda dok sam još bila dial up mučenik i uporno se trudila da i pored loše konekcije (31.2 kbps) najdem neki dobar skin za blog, uleći tako step by step Html, do tada špansko selo… To je jedna od dobrih strana.

Od onih vrhunskih dobrih momenata je što sam ponovo počela da pišem. Oduvek sam vodila dnevnike, pisala pesme, priče, čak su mi neke bile objavljivane u antologijama kratkih priča… Pisanje je za mene oduvek bilo najdelotvornija terapija. Kada vidim beo papir, bilo na ekranu ili na stolu, ne mogu da podnesem a da nešto ne nažvrljam, nacrtam, smisleno ili ne.

Tu su naravno i ljudi koje sam upoznala, al’ sad, ja tu imam neku teoriju da bi ih srela i ovako i onako. Verujem da je svaki susret predodredjen i ako treba nekog da sretneš srešćeš ga bilo na blogu, bilo u Maxi diskontu ili 26-ci. Tu mislim da nije presudno što smo bili svi na istom mestu u isto vreme. Al ko zna…