Volim kada se probudim odmorna. Pogotovo posle napornog dana. Juče sam imala školu astrologije, koju držim od oktobra, i posle toga dečiji rođendan. Još jedna od prilika da se vidim sa mojim prijateljima koje sve ređe viđam, jer ne zna se ko je više zauzet od nas. No, proći će i to.
Preključe, odem na WebFest stranicu i zapanjim se videvši da je Astrologija – koju sam nominovala u kategoriji personalnih sajtova izbila na treće mesto. Nisam očekivala u konkurenciji koja broji 82 sajta, da se nadjem ni u prvih deset! Tek tada sam stavila onaj baner i poslala mailove na par adresa sa obaveštenjem o festivalu i mojoj nominaciji, i već dva dana astrologija je prva. Ali to je nebitno, koliko momenat kada mi je videvši svoj plasman palo na pamet da astrologija može da pobedi. Nakon toga je usledila dramska pauza i realnost koja kaže: sigurno ne!
Jer u ovom vremenu u kome je bauk biti astrolog, a sve to zbog predrasuda koje su s pravom stvorene zahvaljujući estradnim astrolozima i njima sličnim koji skaradno ruše ugled ovog drevnog znanja, astrologiji su apsolutno svuda vrata zatvorena. Bio bi potpuni skandal da se astrologija provuče kroz sve te medijske kuće i novine koje su medisjka podrška ovom festivalu, iako bi to meni zapravo bila najveća pobeda.
Nekada, pre samo tri-četiri veka, biti astrolog značilo je poštovanje. Njome su se bavili naučnici, književnici, umetnici. Bila je inspiracija mnogima, a obični puk, narod, držao se podalje od nje, jer je baviti se astrologijom podrazumevalo mnogo više od obične radoznalosti. Tada zapravo, u vreme osvita svih nauka, kada su astrologija i astronomija išle ruku pod ruku, najviše su se astrologijom bavili upravo astronomi, tajno je izučavajući. Kepler je tri dela posvetio njoj, Njutn ju je izučavao, Tiho Brahe i mnogi drugi. Ali danas, nije jednostavno baviti se nečim što je anatemisano. Najžalije mi je što ljudi ni ne znaju šta je astrologija. Veruju onome što vide. Ni ne razmišljaju dalje. I pripisuju joj karakter ovih paćenika koji se pjavljuju na TV-u. A dovoljno je da samo malo pročeprkaju po njenoj istoriji. Nije stvar u „verovanju u nju“, već u poštovanju jedne takve discipline koja opstaje uprkos vekovima, uprkos Staljinu koji je početkom XX veka na smrt osudio stotinjak ruskih astrologa, uprkos ovim komercijalnim facama što su izučivši osnovne osobine 12 znakova krenuli da rporiču sudbinu napaćenima koji se za njih poput davljenika hvataju. Zato nekada budem jako tužna. Al opet, kad zaronim u kosmogrome, beskraj njene dubine se pruža predamnom.
I znam, tačno znam, da će vekovi koji dolaze doneti mnogo revolucija na polju nauke, mnoge tačno definisane postulate će novi smeniti, naučnici će se mnogi uhvatiti za glavu jer razvojom tehnologije i novim otkrićima – pre svega na polju kvantne fizike, mnoga dosadašnja naučna ubeđenja biće opovrgnuta. A astrologija? Ona će i to preživeti, i zapravo možda tek u tom nekom budućem vremenu, kada neka nova otkrića začepe usta ljudskoj pameti koja veruje samo u ono što vidi, biti prihvaćena i verovatno uzdignuta na nivo nauke, jer sada je to nemoguće – pošto astrolog mnogo toga konstatuje ali ne objašnjava – jer nema dokaze. Ti dokazi čekaju u nekoj budućnosti da budu otkriveni – u šta ne sumnjam da će se kad tad desiti.

Ne bi mi smetala ta činjenica da red na štipaljke i žicu ne čekaju texas, par omiljenih mi majica i pantalona za ovo “nešto između” vreme, kada mogu iz sandala u čizme, ali mi je noćna mora “šta gore?” Prognoza iz jutarnje Politike kaže da će veš danas da mi se osuši, al sutra neće nikako kao ni u nedelju, al nedeljom kazale babe “ne pere se, ne radi se, ne krpi se, ne saranjuje…”