objavila sanja, 22. avgust 2009 19:38:23

Zahvaljujući prijateljici koja je ove godine bila izvršni direktor festivala kratkog filma „Kratkofil“ u Banja Luci, i ja se obreh tamo medju rediteljima, sineastama, ali najviše medju ljudima dobre volje, koji veruju u niskobudžetne festivale i poruke koju studenti režije (uglavnom) prenose svetu svojim malim nokautima. Umetnost vs. Profit. Tako je glasio slogan festivala i savršeno se uklapao u okolnosti koje su pratile organizaciju festivala, pa je moglo i da se preinači u Entuzijazam vs. Ministarstvo kulture.

Medjutim, malo je teško kada se na prste jedne ruke zapravo mogu pobrojati ti entuzijasti koji iznose čitavu manifestaciju na svojim plećima. I koji čak, po prvi put u istoriji ovog festivala uspevaju da dosadašnjem sponzoru – NATO, kažu „ne treba nam vaš prljav novac!“ Naravno da niko sem nje i još dvoje ljudi, nije verovao u to da se projekat može zaokružiti bez tih natovskih para kojima su eto, dosadašnji organizatori bili spremni da udovolje ne bi li se ovi iskupili za svoja nedela i zločine. I sad zamislite. Jedan od filmova, lošijih na festivalu, al’ to je nebitno za ovo što ću reći, upravo je za temu imao bombardovanje Srbije 1999. godine. I sad zamsilite da festival na kom će biti prikazan taj film, sponzoriše NATO? Parodija. Nečovečnost. U takvim okolnostima shvatite da je sreća kada vas bar jedna osoba podržava i razume, deli vaša shvatanja, a ako ih je dvoje – onda ste na konju. Na podršku mase je još prerano računati. Masa i dalje talasa u svojim mehanizmima kojima se brani od stvarnosti. Ali stvarnost pritiska, guši. I na kraju, kada i novac dobijen za festival premaši sva očekivanja zaposlenih zahvaljujući volji i ideji samo jedne osobe, kada po prvi put dožive da se neko izborio ne samo za manifestaciju već i za njih, ostaje da lebdi pitanje ’hoće li to išta promeniti u svesti tih ljudi...’

Pre par dana sam na netu pronašla jedan od tih kratkih filmova sa festivala, koji me je baš ostavio pod jakim utiscima, i zato naravno da želim da vam ga predstavim. U pitanju je kratki animirani film (traje nekih 5 minuta, kao crtani) argentinskog reditelja Santjaga Bou Grasa. Jesmo li ljudi ili objekti? Otkrijte...

link do filma

 
» 3 komentara

2. septembar 2009 1:33:14, Anoniman (Neregistrovan)

inace film je created by Santiago,argentinac...bio je i u Prizrenu na dokufestu..."el empleo".

8. septembar 2009 20:44:23, Morticia

Sanja, entuzijazam je svuda, i u Srbiji, i u komsiluku, glavni radnik bilo kog dela/sektora festivala. A bolje da ne navodim sve nase festivale, doduse manjeg karaktera, koje radi studenti produkcije jer tako organizatori mogu da im daju, ako uopste, najmanji honorar...
Uprkos takvim stvarima, drago mi je kada svaki festival uspe da se realizuje, kao banjalucki, uprkos i sa svim svojim i lepim i blesavim stvarima.

Film je edukativan, pomalo sokantan (ili urnebesan, zavisi kako gledamo) kada se otkrije njegov posao. Naravno, nakon odjavne spice je najbolja scena. :)

3. oktobar 2009 11:25:47, sweet jane

hvala za link. pozdravljam tebe i n. a tvoje pitanje... na zalost, pesimista sam.